ZAGREB (IKA / TU) - Predsjednik Vijeća za katehizaciju i novu evangelizaciju HBK đakovačko-osječki nadbiskup dr. Đuro Hranić slavio je euharistiju s vjeroučiteljima na kraju prvoga dana Katehetske zimske škole 8. siječnja u crkvi Sv. Marije na zagrebačkome Dolcu. Katehetska zimska škola održava se 8. i 9. siječnja u Nadbiskupijskomu pastoralnomu institutu u organizaciji Nacionalnoga katehetskoga ureda HBK i Agencije za odgoj i obrazovanje MZO. Uz nadbiskupa Hranića koncelebrirali su predstojnik NKU HBK dr. Ivica Pažin i viši savjetnik NKU HBK dr. Josip Šimunović.

Na početku homilije nadbiskup Hranić podsjetio je da je Isus nakon krštenja kojim je započeo svoje javno djelovanje tražio one koje će učiniti dionicima svojega spasenjskoga poslanja. „Isus ih pronalazi dok obavljaju svoj svakodnevni posao. Bili su to ribari. Bili su to jednostavni ljudi koji su navikli na svakodnevne poslove. Isus mijenja njihov život. Apostoli se velikodušno odazivaju njegovu pozivu. Odazivajući se njegovu pozivu, odlučili su slijediti Isusa do kraja, bez uvjeta, bez zadrške, bez računice", rekao je nadbiskup. U tom kontekstu nadbiskup je govorio i o Isusovu pozivu upućenom vjeroučiteljima i njihovu odgovoru na Isusov poziv. „Od toga trenutka Isus je postao izvorom neopisive privlačnosti i u našim životima. Isus odabire i nas. I nas je nešto privuklo da smo pošli za Njim. Većinu nas je u prvi mah postavio ondje gdje nas je i našao, a potom nas je pozvao da promijenimo svoj dosadašnji životni ambijent. Odazvali smo se na Isusov poziv bez obzira na različitosti unutar kojih ostvarujemo taj poziv", primijetio je nadbiskup, ustvrdivši kako se neki odlučuju za redovnički život, a drugi opet za obiteljski te u toj različitosti žive svoje poslanje. „Isus nas poziva da ga stavimo u središte svoga života i da ga slijedimo. On okončava naše neodlučno tapkanje i snažno nas poziva kao što je jednoga dana pozvao Petra i Andriju, Jakova i Ivana. Od trenutka kada odlučimo Isusa staviti u središte života, sve što živimo postaje dijelom te naše odluke da on bude u središtu našega života", istaknuo je mons. Hranić.

Osvrnuvši se na vjeroučiteljsku službu, primijetio je da ona mnogo toga uključuje. Naveo je tako odnos vjeroučitelja prema učenicima, zatim prema zbornici, prema roditeljima učenika te prema župi u kojoj vjeroučitelj ili radi ili živi. „Ne samo različite dimenzije vjeroučiteljske službe, već i sve ostalo što čini sastavni dio našega života, dio je naše odluke da Isus bude u središtu našega života. To je odnos prema bračnome drugu, roditeljski odnos prema djeci, odnos prema svekrvi, prema rodbini. Za kršćanina koji je u središte svoga života postavio Isusa svakodnevni posao postaje prinosom Bogu. Svakodnevni život postaje oltar na kojemu se darujemo Bogu. Niti jedan kršćanin, a posebno nitko od nas, ne bi trebao misliti da svoju službu može obavljati rutinski i bez posebnoga žara ili površno, makar nam se pojedine stvari činile nevažnima ili će netko brzoplet pored nas površnim primjedbama našu službu ocijeniti takvom, nevažnom ili možda ne toliko zahtjevnom. Bog vidi moj posao i službu, i ona ima važnost u Njegovim očima", istaknuo je nadbiskup Hranić.

U homiliji je đakovačko-osječki nadbiskup, nadalje, poručio: „Među najvažnijim zakonima svakoga oblika služenja Bogu je obveza biti strpljiv i osjetljiv za potrebe i osjećaje drugih ljudi. Nije li to tako važno i za vašu vjeroučiteljsku službu. Svi mi svoj odaziv Gospodinu živimo ne samo kao vjeroučitelji, ili kroz službu koja je vezana uz vjeronauk, nego i u drugim službama koje uključuju tjelesnu povezanosti i zajedništvo s drugim ljudima". Na kraju homilije ustvrdio je da je euharistijsko slavlje ustvari zahvala i poticaj da „sebe i svoje živote stavimo Bogu na raspolaganje te ponovno čujemo Njegovu riječ poziva".

Na kraju misnoga slavlja, poslije nadbiskupova blagoslova, vjeroučitelji koji su ispunili crkvu Sv. Marije na Dolcu otpjevali su zdušno „Zdravo, Djevo".

divider