ĐAKOVO (TU) – Đakovačko-osječki nadbiskup u miru mons. Marin Srakić predvodio je svečano euharistijsko slavlje u đakovačkoj prvostolnici sv. Petra na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja. U koncelebraciji je bio generalni vikar mons. Ivan Ćurić, mons. Luka Marijanović, mons. Karlo Višaticki, vlč. Robert Djossou i vlč. Noudeviwa Leon Sagbohan.

Svoju homiliju nadbiskup u miru započeo je ustvrđujući kako svi ljudi zapravo žele živjeti u jedinstvu; svi se više nego ikada osjećaju tijesno povezanima raznim društvenim, tehničkim i kulturnim vezama, povezuju se među sobom i različiti staleži; mladi, odrasli. „Dajući nešto od sebe drugoj braći, nepoznatoj, dalekoj, ti su ljudi shvatili da u ljudima postoje neke zajedničke točke koje ih povezuju kao braću u jednoj obitelji i da su zato na svijetu da žive zajedno. Taj duboki osjećaj solidarnosti i društvenosti izražaj su dubokog jedinstva koje izvire iz samog porijekla čovječanstva. Bog je čovječanstvo stvorio kao jednu obitelj, a jedinstvo te obitelji ostvaruje se najsavršenije i najpotpunije kad se svi njezini članovi okupe oko svog zajedničkog Oca“, rekao je nadbiskup Marin, dodavši kako je, nažalost, radi grijeha i egoizma među ljudima uvijek bilo klica podjela, diobe, neprijateljstava, što potvrđuju ratovi, socijalne nepravde, rasne diskriminacije, posizanje za tuđim teritorijem i sl.

Spominjući današnju svetkovinu Bogojavljenja, nadbiskup je podsjetio kako su se stranci našli sjedinjeni oko Isusa te se tako počinje ostvarivati Izaijino proroštvo.... Oni ne idu prema Jeruzalemu, nego prema Mesiji, “židovskom kralju”. Istina, idu u Jeruzalem, ali on ne zna prepoznati svoga Spasitelja... Privlačno središte prema kome se svi kreću i oko kojega se svi skupljaju nije više Jeruzalem nego Isusova osoba. U njemu se očitovalo darovano spasenje svim ljudima, pozvanim da uđu u Crkvu, opći grad koji obuhvaća sve koji vjeruju u Krista, rekao je nadbiskup.

Okupljenim vjernicima nadbiskup je naglasio: Ako vjerujemo u Krista, ako ga prihvaćamo u svom životu i na njegov poziv odgovorimo kao Mudraci, priznajemo svim ljudima da su otkupljeni i da su obdareni dostojanstvom sinova Božjih. Dosljedno tome mi ih ljubimo kao braću, iznad svake podjele, svake razlike u rasi, svakog protivljenja narodima, kulturama, vjeroispovijesti... Uza svu jedinstvenost ostaje nam raznolikost:  svatko ima svoju narav, svoje milosti, svoje dužnosti. To je veliko bogatstvo u Crkvi....“.

Zaključujući homiliju, nadbiskup je potaknuo na ustrajnost svetkovanja nedjelje, sjedinjavanje u zajedničkoj vjeri, te je rekao: „Kad se svi u jednom bogoštovlju i bogoslužju nađemo zajedno oko Boga, svoga Oca, tada ćemo se osjetiti i braćom, a nakon toga ne vraćati se na stare staze i putove koji vode u razjedinjenost, nego krenuti novim putem koji se zove Isus Krist, koji je sam za sebe rekao: Ja sam put!“ A. Banović