ĐAKOVO (TU) – U Đakovu je 1. listopada 2016. održano Jubilejsko hodočašće katoličkih udruga i pokreta iz cijele Đakovačko-osječke nadbiskupije u đakovačku prvostolnicu. Program je započeo na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, gdje je okupljene predstavnike udruga i pokreta pozdravio nadbiskup mons. Đuro Hranić.

Predavanje na temu „Milosrđe kao nadahnuće djelovanja vjerničkih udruga" održao je prof. dr. sc. Vladimir Dugalić, podsjećajući na početku kako je Drugi vatikanski sabor na osobit način naglasio kako Crkva treba biti „sveopći sakrament spasenja u svijetu“ koji „očituje i udjelotvoruje otajstvo Božje ljubavi prema čovjeku“. Saborski dokumenti, naime, ističu kako su svi Kristovi vjernici pozvani na puninu kršćanskog života i na savršenstvo ljubavi jer tom se svetošću i u zemaljskom društvu promiče čovječniji način života. 

Govoreći o milosrđu kao temelju na kojem počiva život Crkve, ističe kako je milosrđe uvjet našeg spasenja i istovremeno riječ koja objavljuje otajstvo Presvetog Trojstva. „Milosrđe je posljednji i najviši čin kojim nam Bog dolazi ususret, ali i temeljni zakon koji prebiva u srcu svake osobe kada gleda iskrenim očima brata kojega susreće na životnom putu. Milosrđe nam se očituje i kao put koji sjedinjuje Boga i čovjeka, jer otvara srce nadi da smo ljubljeni zauvijek, usprkos ograničenju zbog svoga grijeha. Stoga je za Crkvu i za vjerodostojnost njezina navještaja, kako ističe papa Franjo, od presudne važnosti da ona sama živi i svjedoči milosrđe. Vlastitim riječima i djelima pozvani smo prenositi milosrđe, kako bismo dotaknuli srca svih ljudi i potaknuli ih da ponovno pronađu put koji vodi k Ocu“, istaknuo je među ostalim prof. Dugalić.

Govoreći o načelima milosrđa u praksi, predavač u nastavku ističe te analizira tri aspekta govora pape Franje: teologija dara i darovanosti, čuti vapaj siromaha i nužnost promjene mentaliteta. Nadalje, podsjeća na četiri temeljna principa za izgradnju društva, koja naznačuje papa Franjo: vrijeme je važnije od prostora (služenje, a ne vladanje); jedinstvo prevladava nad konfliktom (različitost poziva), gdje Papa tumači kako se konflikte ne smije ignorirati, niti skrivati; ‘stvarnost je važnija od ideja’ (djelovanje); ‘cjelina je veća od sastavnih dijelova’ (zajedništvo).

Predavač zaključuje riječima pape Franje kako prijeti raspadanje svakoj crkvenoj zajednici koja misli da može mirno gledati svoj posao i ne posvećivati kreativnu brigu i djelotvornu suradnju u pomaganju siromašnima da žive dostojanstveno i da dopre do svih - ona će lako postati plijenom duhovne svjetovnosti, skrivene pod krinkom vjerske prakse, besplodnih susreta i ispraznih razgovora. Ističe kako papa Franjo želi pokazati put Crkvi, da bi bila suputnica onima koji Boga traže. Papa traži da Crkva ne bude jednostavno samo nazočna, nego da obnovljenim snagama aktivno evangelizira. A evangelizacija uključuje i ‘put dijaloga’ i to na tri razine: s državom, s društvom po kulturi i znanosti te s onima koji ne pripadaju Katoličkoj Crkvi.

Misno slavlje u đakovačkoj prvostolnici

Nakon rasprave okupljeni su se okupili pred katedralom, gdje ih je dočekao generalni vikar mons. Ivan Ćurić, predvodeći molitvu i blagoslov. Prošavši kroz „Vrata milosrđa", nazočni su sudjelovali u prigodnoj pobožnosti te u misnom slavlju, koje je uz nadbiskupa u miru mons. Marina Srakića te još devetoricu svećenika, predvodio nadbiskup Hranić.  Ovim misnim slavljem proslavljena je i 134. obljetnica posvete đakovačke prvostolnice. Uime svih nazočnih članova udruga i pokreta, pozdrav nadbiskupu uputio je Igor Jakobfi, član Udruge sv. Martina Beli Manastir, zahvaljujući za poziv na hodočašće te ga pozivajući da moli za sve katoličke udruge i pokrete, kako bi bili i ostali kvasac evanđeoskih vrednota u društvu.

U svojoj homiliji nadbiskup je govorio o udrugama i pokretima vjernika te vjerničkim društvima kao o plodu odgovora Duha Svetoga na promijenjene situacije u kojima živi Crkva. „One su mjesta u kojima se vjera i Božja milosrdna ljubav ponovno rasplamsava, bez izgovora i pridržaja, te biva doživljena i svjedočena u svojoj potpunosti kao dar i dragocjeni poklon koji daje život. I kao što se nova svećenička ili redovnička zvanja ne rađaju administrativnom odredbom ili dekretom crkvenog autoriteta, tako se još manje mogu roditi vjernička društva, udruge ili pokreti koji svjedoče Božju ljubav i zajedništvo s čovjekom, te Očevo milosrdno očitovano u riječima i gestama njegova utjelovljenoga Sina Isusa Krista. Udruge i pokreti vjernika su uvijek dar Crkvi, dar svakoj pojedinoj biskupiji; dar koji je darovan od Boga i našoj mjesnoj Crkvi“, rekao je nadbiskup.

Članove vjerničkih udruga i pokreta nadbiskup je zamolio: „Budite povezani sa svojim župnim zajednicama. Ukoliko ih nemate, tražite da vam imenujemo duhovnike, budite otvoreni za duhovnu formaciju i smjernice vaših duhovnika i klonite se svake isključivosti te jednostranog stavljanja naglasaka, jer to dovodi do zastranjenja, do nesposobnosti uključivanja u život vaših župa i biskupijske zajednice, vodi u samoizolaciju i u sigurno odumiranje vaše zajednice.“

 

A. Banović

divider