- FOTOGALERIJA -

ĐAKOVO (TU) – O 150. obljetnici početka svoje gradnje, a u okviru Jubileja milosrđa, đakovačka prvostolnica sv. Petra primila je u nedjelju 25. rujna 2016. brojne vjernike Valpovačkog dekanata, njih oko 1200, koji su došli na svoje Veliko jubilejsko hodočašće. Vjernike su pred katedralom dočekali generalni vikar mons. Ivan Ćurić te kanonik kustos mons. Luka Strgar. Nakon molitve i blagoslova vjernici su prošli kroz „Vrata milosrđa“, nastavljajući u katedrali sudjelovati u pobožnosti Božjem milosrđu, koju je pripravio i predvodio mons. Ćurić.

Središnji dio hodočašća bilo je svečano euharistijsko slavlje, koje je uz nadbiskupa u miru mons. Marina Srakića, mons. Čurića te župnike Valpovačkog dekanata i svećenike rodom iz toga dekanata predvodio nadbiskup mons. Đuro Hranić. Uime svećenika, franjevaca trećoredaca i redovnica, vjernika i hodočasnika iz župnih zajednica Dekanata, pozdrav nadbiskupima uputio je dekan preč. Franjo Bodonji. Podsjetio je na postojanje nekih župnih središta još od 14. stoljeća te na pokojnog biskupa Ćirila Kosa, koji je djetinjstvo i mladost proživio u Harkanovcima, na brojna duhovna zvanja iz ovoga dekanata, među kojima ističući nadbiskupa u miru mons. Marina Srakića, rodom iz Ivanovaca, župa Harkanovci.

Obraćajući se nadbiskupima, dekan Bodonji među ostalim je rekao: „Želimo i molimo da naše jubilejsko hodočašće osnaži naš hod i usmjeri ga prema onima koji su potrebni našeg vjerničkog svjedočenja, pružajući im i duhovna i tjelesna djela milosrđa. Molite zajedno s nama za naše autentično svećeničko služenje, za roditeljsku odvažnost u našim obiteljima, koja će donijeti podmladak našemu kraju, za mladenački zanos novih svećeničkih i redovničkih zvanja.“

Preč. Bodonji kazao je kako su u ovome kraju Nadbiskupije brojni potrebni toga vjerničkoga zanosa: stari i bolesni, brojne obitelji koje žive na rubu egzistencije, toliki koji su u posljednja dva desetljeća suočeni s gašenjem brojnih radnih mjesta u velikim poduzećima u Valpovu i Belišću te je ukazao na stvarnost iseljavanja mladih obitelji te izumiranja poljoprivrede. U znak zahvalnosti, nadbiskupima su uručeni darovi – šokački šeširi.

Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup Hranić pozdravio je okupljene vjernike i braću svećenike te im izrazio dobrodošlicu u njihovu prvostolnicu. Osvrćući se na naviješten ulomak Evanđelja koji govori o bogatašu i siromahu Lazaru, nadbiskup je u homiliji govorio o milosrđu i važnosti djela tjelesnog i duhovnog milosrđa prema ljudima oko nas. Lazar, iako u dronjcima i pun čireva, ima svoje dostojanstvo i važan je u Božjim očima i Isus spominje njegovo ime. Nasuprot tome, iako se bogataš poput kralja odijevao u 'grimiz i tanani lan', njegovo se ime ne spominje.

„Bogataš je ostao bezimen jer se lišio svoga dostojanstva. Samodostatan je i nemilosrdan prema siromahu pored sebe. Uživa u svome bogatstvu i sam je sebi dosta. Upravo je tu temelj grijeha: od onoga izvornoga, gdje je čovjek bio sam sebi dostatan i zato je odbacio Boga, što je za posljedicu imalo prekid zajedništva s bližnjima te bratoubojstvo, preko samodostatnosti ovoga bogataša koji je odbacio Boga te je zato postao ravnodušan i tvrd prema drugim ljudima, čak i pred vratima svoje kuće, do svakog našeg drugog oblika samodostatnosti, koja uvijek rađa nekim našim grijehom i uvijek se na kraju pokazuje kao zla i grešna“, rekao je nadbiskup.

Ističući kako su dobra koja je bogataš uživao za života neznatna u odnosu na patnju koju trpi kroz svu vječnost, a utjeha koju Lazar ima u vječnosti neusporedivo veća u odnosu na njegovo prethodno siromaštvo i trpljenje na zemlji, nadbiskup je ukazao kako je ta nova situacija poslije njihove smrti nepromjenjiva i ostaje za svu vječnost jer „obraćenje se može dogoditi i promjene su ostvarive samo u vremenu, dok je neki siromah pred našim vratima“. „Otvoreno srce, a ne bogatstvom zaslijepljene oči, obraćenje, a ne samodostatnost preobražavaju ovozemni život i zemlju pretvaraju u prostor kraljevstva Božjega. Ukoliko smo zatvoreni isključivo u ovozemnu stvarnost, u opasnosti smo da vrata koja vode Božjem milosrđu pred nama ostanu zauvijek zatvorena.“

„Naša draga Slavonija proživljava tešku gospodarsku situaciju. Nekoć relativno dobrostojeći ljudi danas su postali siromasi jer su ostali bez svojih radnih mjesta. Koliko je samo u Belišću bilo zaposlenih nekada, a koliko ih je danas?! Odbacivanje Boga i zagrobnog života zatvorilo je neke isključivo u ovozemnu stvarnost, odvelo ih u gramzivost, u pomanjkanje osjećaja za bližnje, u gospodarski kriminal, onesposobilo ih za zaštitu domaće proizvodnje itd. Posljedica je osiromašena čitava regija, siromaštvo mnogih obitelji, besperspektivnost za mlade ljude, iseljavanje i depopulacija. Odbacivanje Boga, ljudska gramzivost i samodostatnost ponekad nas dovode u situaciju da se stvarno osjećamo kao poniženi psići pred vratima obijesnih i samodostatnih gospodara“, rekao je nadbiskup, dodavši kako na području Valpovačkog dekanata danas živi jedva 25.000 katolika te pozivajući okupljene da kršćanski odgovorno uzmu život u svoje ruke i posvjedoče svoju vjeru.

Osim euharistijskih darova, u prikaznoj procesiji prikazani su križ, Biblija, krunica, štola, svijeća i kruh. Na kraju misnog slavlja nadbiskup je svim župnicima darovao sliku đakovačke prvostolnice, kao znak sjećanja na ovaj događaj, te uputio zahvalu svima koji su dali svoj doprinos da vjernici Valpovačkog dekanata u ovako lijepom broju pristupe svome hodočašću. Prije svečanog blagoslova okupljene hodočasnike pozdravio je domaći sin, nadbiskup u miru Marin Srakić, istaknuvši svoj ponos što potječe upravo iz ovoga dekanata.

Liturgijsko slavlje pratilo je skladno pjevanje udruženih zborova, a misna čitanja i molitvu vjernika čitali su vjernici iz raznih župa. Brojni su hodočasnici pristupili sakramentu pomirenja, a poseban ukras bilo je pedesetak hodočasnika odjevenih u narodno ruho, koji su po završetku slavlja pred katedralom zaplesali kolo. A. Banović

- FOTOGALERIJA -

 

divider