ĐAKOVO (TU) – Oko tisuću i dvjesto vjernika Otočkog dekanata sudjelovalo je u nedjelju, 19. lipnja 2016. na Velikom jubilejskom hodočašću u đakovačku prvostolnicu sv. Petra. Predvođeni dekanom, preč. Antunom Kneževićem i ostalim župnicima dekanata, hodočasnici su se u poslijepodnevnim satima okupili pred prvostolnicom, gdje su ih dočekali mons. Ivan Ćurić, generalni vikar te mons. Luka Strgar, kustos katedrale.

U katedrali su hodočasnici sudjelovali u pobožnosti Božjem milosrđu, koju je predvodio mons. Ćurić, te je uslijedio središnji dio susreta, svečano euharistijsko slavlje, koje je u zajedništvu sa svećenicima dekanata, nadbiskupom u miru mons. Marinom Srakićem te generalnim vikarom Ćurićem predvodio nadbiskup mons. Đuro Hranić.

 Pozdrav dekana Antuna Kneževića

U radosnom, svečanom, ali i pokorničkom raspoloženju, okupljeni oko svoga pastira, nadbiskupa Đure, skupili smo se pod svodovima ove katedrale. Ona nam je danas širom otvorila svoja Vrata milosrđa i primila nas kao svoju djecu, koja su pristigla iz svih župa Otočkog dekanata, iz krajeva istočne Slavonije i zapadnog Srijema, sa željom da upravo u njoj, kao vjerni Božji narod, posvjedočimo svoju vjeru u Trojedinoga Boga, da se ogrijemo njegovom ljubavlju i da sa živom nadom u Božje neizmjerno milosrđe i njegovo velikodušno praštanje, raskajanoga srca nastavimo svoj životni put“, rekao je dekan preč. Antun Knežević, pozdravljajući nadbiskupa i sve okupljene. „Dolazimo danas iz 10 župa našega dekanata, predvođeni vrijednim i požrtvovnim pastirima, iz nekada bogatog žitorodnog slavonsko-srijemskoga kraja, kraja bogate šokačke kao i mađarske i drugih tradicija, bogate i burne povijesti, kraja iz kojega su nicala i još uvijek niču brojna duhovna zvanja, kraja svećenika i etnografa J. Lovretića, ubijenog svećenika Emerika Gašića, kraja u kojemu se nekoć i glagoljalo“, rekao je dekan te podsjetio na velika osobna i materijalna stradanja koja su podnijeli vjernici ovoga dekanata tijekom Domovinskoga rata, kao i na njihovo široko srce i dobru dušu koju su pokazivali tijekom povijesti, kada su ovdje krov nad glavom i koricu kruha nalazili doseljenici iz Bosne i Hercegovine, Dalmacije, Gorskog kotara i Like, ali i nedavno, tijekom poplava u županjskoj Posavini, kada su tisuće unesrećenih ovdje našli krov nad glavom i ljubav domaćina.

„Situacija postaje sve teža i neizvjesnija. Nezaposlenost, siromaštvo i prilike u državi tjeraju mladiće i mlade očeve da napuste svoje domove i odu širom Europe i svijeta tražeći boljitak i posao, da bi se nakon kratkog vremena vratili i odveli sa sobom cijele obitelji. Gotovo da nema tjedna da se netko ne javi ne kaže: Mi više nećemo ovdje živjeti. Odlazimo! I zaključaju vrata svoga doma, ne znajući kada i da li će se u njega ikad više vratiti. Iako je situacija zaista teška i za sve nas bolna, još uvijek u srcima našega puka ima dovoljno snage i nade da se odupre svim nedaćama koje današnjica nosi. I ovo naše današnje hodočašće znak je da se ne želimo predati i očajavati. Izvanredna godina Božjeg milosrđa svima nam je došla kao melem na ranu. Iako smo ponosni na svoju vjernost Bogu, svjesni smo i svoga grešnoga stanja, vlastite slabosti i svjesni da smo ovisni o Bogu i njegovu neizmjernom milosrđu“, rekao je dekan Knežević.

Ljubav uvijek iziskuje žrtvu i umiranje sebi

Pozdrav okupljenima uputio je i nadbiskup Hranić, izražavajući radost i dobrodošlicu vjernicima Otočkog dekanata, koji su se okupili u đakovačkoj prvostolnici o 150. obljetnici početka njezine gradnje. U svojoj homiliji nadbiskup se osvrnuo na pročitan ulomak evanđelja u kojem se govori kako je Isus u molitvi sa svojim učenicima i pita ih: „Što govori svijet, tko sam ja?“ te potom i: „A vi, što vi kažete tko sam ja?“ te je naglasio kako Isus i danas pita - Tko sam ja za vaše suvremenike, za vaše župljane koji vas svećenike i župu doživljavaju kao auto servis, koji ih u pravilu ne zanima, niti onamo žele ići, osim ako baš moraju? „Odgovor na ta pitanja važan je i za naš osobni odgovor Isusu, o kojemu ovisi naše svećeničko pastirsko djelovanje i svjedočanstvo sviju nas. Isus nas pita i što ljudi oko vas kažu i o vama svećenicima; što kažu o vama vjernicima koji svake nedjelje dolazite na misu? Što oni misle o Crkvi i tko je ona za njih? Važno je osluhnuti, čuti druge i njihova razmišljanja, njihove pristupe, stavove i odgovore, kako bismo mi kao vjernici i kao pastiri mogli artikulirati i izreći svoj odgovor Isusu na njegova pitanja jer Isusu je najvažniji odgovor naš odgovor na njegovo pitanje upućeno nama“, rekao je nadbiskup Hranić.

Rekavši kako smo po sakramentu potvrde suobličeni Isusu te smo postali pomazanici; pomazani, ispunjeni i zahvaćeni Duhom Svetim, nadbiskup ističe: „I zato ste danas došli ovamo da biste se u svojim mukama, tjeskobama, razočaranjima i pitanjima, prolaskom kroz Vrata milosrđa susreli s bezgraničnom Božjom dobrotom i milosrđem očitovanim u Isusu Kristu, da biste bili dotaknuti njegovom ljubavlju; da biste se u molitvi i euharistiji susreli s Isusovim pitanjima o tome tko je on za ljude oko nas i za nas osobno, da bismo mu odgovorili na njegova pitanja i da bismo usvojili njegovu logiku: 'Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti.'“

Svjestan problema kroz koje prolaze vjernici Otočkog dekanata, a koje je u svome govoru spomenuo dekan Knežević, nadbiskup je istaknuo kako unatoč svemu vjernici prihvaćaju žrtvu i ne očajavaju jer vjeruju da će onaj tko gubi život radi Isusa imati puninu života i jer znaju da ljubav uvijek iziskuje žrtvu i umiranje sebi. „I čovjek upravo tu, u ljubavi i u darivanju uz cijenu žrtve i zaborava samoga sebe, doživljava da se ostvaruje, doživljava da istinski živi. Paradoks, zar ne?! Umiranje sebi, zaborav na samoga sebe i darivanje kroz žrtvu iz ljubavi, donosi puninu života. I onaj tko čuva svoj život osjeća da ga gubi i gubeći ga osjeća kako istinski živi. Na toj razini umiranje sebi, trpljenje i križ prestaju biti stvarnosti koje treba izbjeći pod svaku cijenu. Važnije je darivanje u ljubavi. Samodarivanje i žrtva iz ljubavi postaju nešto sveto. Tu se, unutar naše smrtne egzistencije, rađa sloboda za patnju i umiranje. Otkriće da je ljubav važnija nego očuvanje vlastitog života krajnje je dostignuće u okvirima našeg postojanja. Sloboda - dati svoj život jer se ljubi - daje svu veličinu našem ljudskom postojanju“, rekao je nadbiskup te pozvao okupljene hodočasnike da se ne boje žrtve iz ljubavi.

U prikaznoj procesiji sudjelovali su vjernici župa Otočkog dekanata, obučeni u narodno ruho svoga kraja. Na kraju misnog slavlja nadbiskup je svim župnicima darovao sliku đakovačke prvostolnice, kao znak sjećanja na ovaj događaj. Liturgijsko slavlje skladnim je pjevanjem animirao združeni zbor pjevača iz Otoka i Privlake, kojim je ravnala s. Branka Čutura, uz orguljsku pratnju otočkoga orguljaša i zborovođe prof. Jana Valenčika. Poseban doprinos svečanosti dali su brojni ministranti iz svih župa dekanata. A. Banović

divider