ĐAKOVO (TU) - Jubilejske molitve te prolazak kroz Vrata milosrđa uz himan Milosrdni kao Otac, pretprogram bogat pjesmom i pobožnošću, svečana procesija i misno slavlje, podjela potvrdnica polaznicima Škole za župne suradnike, veličanstveno liturgijsko pjevanje te nastup Slavonskog tamburaškog društva Pajo Kolarić, obilježili su 5. lipnja jubilejsko hodočašće u đakovačku prvostolnicu – u koju je pristiglo oko 3.000 vjernika iz 17 župnih zajednica Osječkog istočnog i Osječkog zapadnog dekanata, u zajedništvu s redovnicima i redovnicama te vjernicima grkokatoličke župe u Osijeku.

Pred vratima Strossmayerove prvostolnice koja obilježava i 150. obljetnicu od početka gradnje, taj dosada najveći broj hodočasnika iz rodnoga grada biskupa Strossmayera i njegove okolice, dočekali su kanonici Prvostolnog kaptola: mons. Luka Strgar, katedralni ceremonijar te mons. Ivan Ćurić, generalni vikar. Misno slavlje predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, uz koncelebraciju đakovačko-osječkog nadbiskupa u miru Marina Srakića i tridesetak svećenika dvaju dekanata, među kojima je bio i mons. Većeslav Tumir, tajnik Apostolske nuncijature u Čileu, rodom iz Osijeka. Posluživali su bogoslovi iz navedenih dekanata, a skladno liturgijsko pjevanje animirao je združeni zbor sa oko 300 pjevača iz župa osječkih dekanata pod vodstvom s. Branke Čutura, uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića.

Metropola Slavonije potrebna novih oblika pastorala

U pratnji dekana Osječkog zapadnog dekanata, mons. Adama Bernatovića te Osječkog istočnog dekanata, preč. Ivana Jurića, pozdravni govor uputio je biskupski vikar za pastoral grada Osijeka, mons. prof. dr. Vladimir Dugalić. Ovim hodočašćem vjernici žele iznova otkriti snagu i ljepotu Božjeg milosrđa, iskusiti ljubav Boga koji tješi, oprašta i daje snagu te Krista kao jedina vrata kroz koja se ulazi u spasenje i u zajedništvo s Ocem, rekao je mons. Dugalić. Potom je Osijek predstavo kao „grad koji je ne samo susjedište Đakovačko-osječke nadbiskupije i crkvene pokrajine, nego i grad izrastao u istinsku metropolu Slavonije, jer je prepoznat kao sveučilišni grad te političko, društveno, znanstveno, kulturno, komunikacijsko i gospodarsko središte Slavonije“.

„Istovremeno on je izložen i snažnoj sekularizaciji, sve snažnijem duhu liberalizma i etičkog relativizma, pojavi vjerskog indiferentizma koji se očituje i u manjem postotku onih koji redovito sudjeluju u nedjeljnom slavlju euharistije, a izložen je i sve većoj urbanizaciji i porastu nezaposlenosti te rastućem siromaštvu. Osim toga, kao i u drugim krajevima naše Nadbiskupije, demografski problem je sve zabrinjavajući, produbljen odlascima cijelih obitelji i mladih ljudi u potrazi za boljom budućnosti“, naglasio je Dugalić. Istaknuo je potrebu premišljanja pastoralnog rada i stvaranja novih oblika župnog i nadžupnog pastorala, kao i potrebu osnivanja novih župa kako bi u manjim zajednicama pastoralni rad mogao biti osobniji i kvalitetniji.

Biskupski vikar potom je zahvalio nadbiskupu za brigu iskazanu za ovaj dio Nadbiskupije rekavši: „Obnova zgrade osječkog Vikarijata i izgradnja pastoralnog centra stvaraju također preduvjete za nove oblike pastoralnog rada. Uzdignuće župne crkve Sv. Petra i Pavla na rang konkatedrale, osnivanje Instituta za novu evangelizaciju Sv. Ivan Pavao II., imenovanje biskupskog vikara za pastoral grada Osijeka, samo su neki znakovi vaše skrbi za grad Osijek, na čemu ovom prigodom srdačno zahvaljujemo.“ Nadbiskupu je potom kao znak zahvalnosti darovana slika osječke konkatedrale i cvijeće.

Respektabilan personalni potencijal

Uvodeći u misno slavlje, i pozdravljajući vjernike, biskupskog vikara, dekane, župnike i župne vikare, redovnike i redovnice, nadbiskup Hranić posebnu je zahvalnost uime Nadbiskupije te vjernika osječkih dekanata izrekao mons. Srakiću: „Oče Nadbiskupe, sutra se navršava 13 godina kako je gradove Osijek i Đakovo posjedio papa sv. Ivan Pavao II. - Vašim velikim nastojanjem. Prije 8 godina središnja osječka župna crkva postala je konkatedralom naše biskupije, Osijek je ušao u naslov i uzdignut na razinu susjedišta naše Nadbiskupije i crkvene pokrajine – Vašim nastojanjem i zaslugom. U Osijeku je uspostavljen Vikarijat naše Nadbiskupije te su uređeni i dograđeni stambeni, administrativni i pastoralni prostori – Vašim velikim nastojanjem i zauzimanjem. Hvala Vam na svemu što ste učinili za grad Osijek.“    

Osvrćući se na ulomak nedjeljnog evanđelja o uskrišenju udovičina sina iz Naina, nadbiskup Đuro u svojoj je homiliji istaknuo: „Ta je majka kojoj je Isus uskrisio sina jedinca slika naše mjesne Crkve i župnih zajednica, župa vaših osječkih dekanata, jer su one mjesta susreta s uskrslim Isusom; mjesta gdje se vjernički kršćanski život rađa, događa i obnavlja snagom i djelovanjem raspetoga i uskrsloga Gospodina.“ Đakovačko-osječka nadbiskupija u ova dva dekanata, a na osobit način u pastoral u gradu Osijeku nastoji ulagati mnogo, rekao je nadbiskup. Podsjetio je da u oba dekanata živi i djeluje preko 40 svećenika i gotovo 60 redovnica, 50 vjeroučitelja i barem stotinjak osoba koje su pohađale neki oblik teološkog obrazovanja za vjernike laike u vidu volonterske pastoralne suradnje u župnim zajednicama, kao i brojna vjernička društva. Stoga, ovaj grad ima doista respektabilan personalni potencijal za ozbiljan i sustavan pastoralni rad.

Potrebe, mogućnosti, izazovi

„No, Osijek je i još veći pastoralni izazov“, naglasio je nadbiskup ističući kako u ova dva dekanata živi i više od petine od ukupnog broja vjernika Đakovačko-osječke nadbiskupije. Uz ostale institucije, tu je Sveučilište sa 18.000 studenata i preko 2.000 profesora te  brojne srednje škole u koje gravitiraju učenici iz čitave regije, kao i brojni prosvjetni radnici koji djeluju u srednjim i osnovnim školama, liječnici i druge fakultetski obrazovane osobe. „Ako je Druga biskupijska sinoda došla do zaključka da naš pastoralni prioritet trebaju biti ponajprije odrasli, na prvom mjestu mlađi bračni parovi koji imaju djecu predškolske, osnovnoškolske i srednjoškolske dobi, a odmah potom fakultetski obrazovane osobe te studenti, i ako je upravo među djelatnicima u prosvjeti, kulturi, znanosti, socijalnim službama i zdravstvu prepoznala ogroman potencijal za okupljanje volonterskih pastoralnih suradnika, onda tek uočavamo i prepoznajemo kolike su potrebe i mogućnosti te izazovi za naš sustavan pastoralni rad na župnoj i međužupnoj razini, i koliko je tu zadaća za sve nas“, naglasio je mons. Hranić.

Upućujući da su bile brojne prigode uočiti koliko je Osijek kršćanski, ali i raskršćanjeni grad koji traži pastirsku ljubav, milosrđe, zanos i velikodušnost, nadbiskup je rekao: „Osjećamo i vlastite slabosti, propuste i rane i na tijelu svoje Katoličke Crkve u Osijeku, što otvara prostor i plodno tlo za različite iscjelitelje, tehnike meditacije i učitelje meditacije. Mi smo im svojim propustima i slabostima otvorili prostor te im prepuštamo svoju braću i sestre za koje nema dovoljno osjećaja, prostora i sadržaja u našim župnim zajednicama.“ Osvrnuo se i na velike poteškoće iseljavanja, koje su posljedica dijelom stradanja u Domovinskom ratu, a dijelom podjela i razdora te korupcije i pomanjkanja etičnosti i morala unutar hrvatskoga društva. „Cvijet naše mladosti odlazi nam hrpimice u druge dijelove Hrvatske, a u velikom broju i u inozemstvo. Naša Nadbiskupija mora zato ovoga ljeta, među ostalim, poslati jednoga svećenika u Dublin, u kojemu je preko 8.000 Hrvata, a među njima gotovo polovina - naši Osječani“, kazao je hodočasnicima mons. Hranić. Ohrabrio je potom i vjernike i svećenike te poželio da ih ovo hodočašće potakne da s više ljubavi, dobrote, solidarnosti, milosrđa, a onda i s više zauzetosti i gorljivosti pristupaju socijalnim i društvenim te pastoralnim pitanjima i problemima ova dva dekanata, Đakovačko-osječke nadbiskupije i čitave Domovine.       

Molitvu vjernika čitali su župljani Župe sv. Josipa iz Josipovca odjeveni u narodne nošnje. Nakon popričesne molitve podijeljene su potvrdnice polaznicima Škole za župne suradnike, njih 23 iz osječke regije. Nadbiskup je potom svim župnicima i upraviteljima crkava darovao sliku đakovačke prvostolnice u znak sjećanja na ovo jubilejsko hodočašće. Po otpjevanom himnu Tebe Boga hvalimo i blagoslovu, ispred prvostolnice kratak glazbeni program održalo je Slavonsko tamburaško društvo Pajo Kolarić, a hodočasnici su pjesmu spontano popratili slavonskim kolom. M. Kuveždanin

divider