ĐAKOVO (TU) –  Više od tisuću vjernika Čepinskog dekanata sudjelovalo je u nedjelju 6. ožujka 2016. na Velikom jubilejskom hodočašću u đakovačku prvostolnicu sv. Petra. Predvođeni dekanom preč. Petrom Ćorlukom i ostalim župnicima Dekanata, hodočasnici su se u poslijepodnevnim satima okupili pred prvostolnicom, gdje su ih dočekali kanonici mons. Ivan Ćurić, generalni vikar, te mons. Luka Strgar, kustos katedrale.

Nakon kratkog obreda i blagoslova hodočasnika, kojeg je predvodio mons. Ćurić, vjernici su prošli kroz „Vrata milosrđa“ te sudjelovali u pobožnosti Božjem milosrđu. Uslijedio je središnji dio susreta – svečano euharistijsko slavlje, koje je u zajedništvu sa svećenicima dekanata i generalnim vikarom mons. Ćurićem predvodio nadbiskup mons. Đuro Hranić.

Pozdravnu riječ nadbiskupu Hraniću uputio je dekan Ćorluka. „Prve riječi koje je Isus uputio na Uskrs navečer bile su: 'Mir vama. Ne bojte se… Primite Duha Svetoga…' To su razlozi zašto smo se danas mi iz Čepinskog dekanata okupili kao hodočasnici u ovoj Jubilejskoj godini milosrđa u ovoj, nama tako dragoj prvostolnici, đakovačkoj katedrali, koja slavi 150 godina od početka gradnje.“ Potom je dekan predstavio dekanat, podsjetivši na povijest i godine osnivanja svake od župa. „Našeg čovjeka u Hrvatskoj i Slavoniji zahvatio je strah, malodušnost, kao i apostole na Veliki petak. Danas nam Djela apostolska govore o djelovanju Pavla i Barnabe: 'Učvršćivali su duše učenika bodreći ih da ustraju u vjeri, jer nam je kroz mnoge nevolje ući u Kraljevstvo Božje.' Oče nadbiskupe Đuro, to je razlog našeg dolaska, da na nas zazovete Duha Svetoga, da nas ohrabrite u življenju, svjedočenju vjere u Uskrsnuće“, rekao je dekan, poželjevši nadbiskupu Božji blagoslov u vođenju Nadbiskupije te mu je u ime svih hodočasnika čestitao imendan.

„Dobro došli draga braćo i sestre iz župa Čepinskoga dekanata u svoju katedralu, koja je radosna što o 150. obljetnici početka svoje gradnje ima mogućnost u okviru Jubileja milosrđa otvoriti vam svoja vrata milosrđa“, rekao je nadbiskup Hranić pozdravljajući okupljene hodočasnike na početku misnog slavlja. Svoju homiliju nadbiskup je započeo citirajući ulomak pročitanog Evanđelja po Ivanu: „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge.“ Rekavši kako Isus nije govorio zapovijedajući, već pozivajući, potičući i ohrabrujući, nadbiskup je istaknuo novost ove zapovijedi u usporedbi sa zapovijedi ljubavi prema bližnjemu koja je postojala već u Starom zavjetu  - 'kao što sam ja ljubio vas tako i vi ljubite jedni druge'.

„Ljubav je u našem rječniku postala pomalo devalvirana riječ. Koristimo je za svašta. U tom bih smislu napravio razliku između ljubavi odozdol i ljubavi odozgor“, rekao je nadbiskup. Govoreći o 'ljubavi odozdol', nadbiskup kazuje kako je ovdje riječ o ljubavi koju nam iskazuju drugi: roditelji djeci, bračni drugovi jedno drugome, drugi ljudi koji nam iskazuju poštovanje i ljubav… Takvu ljubav primamo odozdol od onih koji nas takvom ljubavlju obasiplju i to je nešto sasvim normalno, kaže nadbiskup te nastavlja govoriti o 'ljubavi odozgor' – milosrđu, pravoj, zdravoj ljubavi.

„Jedino po čemu Isus mjeri našu vjeru je to koliko smo bezuvjetno spremni iskazivati ljubav prema drugima. On želi da bezuvjetna ljubav bude jedini pravi znak po kojem nas mogu raspoznati kao njegove učenike u odnosu prema drugima. On kaže: 'Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge'. U Isusovu primjeru imamo nešto posve drugo: on ljubi nesebično i bez razlike, ne pitajući tko je dostojan njegove ljubavi, kao što ljudi često pitaju. Naprotiv, Isus je najviše ljubavi iskazivao upravo onima koji po ljudskom sudu uopće nisu bili vrijedni nikakve ljubavi, velikim grješnicima koje su drugi zbog njihova grješnog života zaobilazili, prezirali i osuđivali“, istaknuo je nadbiskup.

Obraćajući se okupljenim hodočasnicima, nadbiskup je podsjetio kako je njihov dekanat plod sinodskog promišljanja u Nadbiskupiji, a nastao je dijeljenjem dotadašnjega velikoga Osječkoga dekanata na tri dekanata i pripajanjem još dviju župa od Đakovačkoga te jedne od Valpovačkoga dekanata. Prisjetio se kanonskih vizitacija župa ovoga dekanata, dodavši kako je primijetio veliko siromaštvo pojedinih filijala ovih župa te potaknuo: „Milosrđe, dobrotu i ljubav pozvani smo iskazivati onima koji su najslabiji, koji su najugroženiji i kojima je najteže. I ničim ne možemo toliko proslaviti Krista, koliko time da se međusobno ljubimo i da jedni drugima iskazujemo milosrđe i ljubav.“

Osim euharistijskih darova, u prikaznoj procesiji prikazani su darovi koji simboliziraju povijest i gospodarske prilike župa ovoga dekanata. Tako su vjernici župe Punitovci prikazali zemlju zasijanu pšenicom i staru ciglu iz razvaljenog zida kuće u Krndiji, iz župe Vuka prikazali su brašno, iz sve tri čepinske župe ulje, iz Budimaca sir, iz Vladislavaca kudjelju i kolijevku te iz Ivanovca rakiju i med. Na kraju misnog slavlja nadbiskup je svim župnicima darovao sliku đakovačke prvostolnice, kao znak sjećanja na ovaj događaj te uputio zahvalu svima koji su dali svoj doprinos da vjernici Čepinskog dekanata u ovako lijepom broju pristupe svome hodočašću.

Liturgijsko slavlje pratilo je skladno pjevanje brojnih pjevača cijeloga Dekanata, a misna čitanja i molitvu vjernika čitali su vjernici iz raznih župa. Brojni su hodočasnici pristupili sakramentu pomirenja, a znatan broj hodočasnika iz svih župa bio je odjeven u narodno ruho. U svojim prvopričesničkim haljinama na hodočašće su došli i prvopričesnici župe Punitovci, koji su ranije toga jutra po prvi puta u svojoj župi primili prvu svetu pričest, a svoj doprinos u asistenciji dali su i brojni ministranti. A. Banović

divider