ĐAKOVO (TU) – Više od dvije tisuće hodočasnika, vjernika Županjskog dekanata, okupilo se u nedjelju 10. travnja 2016. u đakovačkoj prvostolnici na svom velikom Jubilejskom hodočašću. Okupljene u ovako velikom broju, praćene svojim župnicima, pred katedralom su dočekali kanonici Prvostolnoga kaptola mons. Ivan Ćurić, generalni vikar, te mons. Luka Strgar, katedralni ceremonijar. Ondje je mons. Ćurić predvodio kratki obred te blagoslovio okupljene hodočasnike, koji su potom prošli kroz Vrata milosrđa đakovačke prvostolnice. U katedrali je uslijedila pobožnost Božjem milosrđu te svečano misno slavlje, koje je u koncelebraciji mons. Ćurića, vlč. Mate Gašparovića te župnika Županjskog dekanata predvodio nadbiskup Đuro Hranić. 

Nadbiskupu se obratio preč. Josip Filipović, dekan: „Danas su ovdje, s Vama u zajedništvu, dragi ljudi velikog srca i široke duše, obični i skromni ljudi, 'graničari stari' koji baštine vjeru svojih otaca još iz vremena kada su morali stati na obale Save i braniti i sebe i vjeru od Turaka, od bogumila i svega onoga što je prijetilo da zatruje skromni duh ovih vrijednih Šokaca, 'ratara i bekrija' – kako pjeva jedna naša slavonska pjesma. Ovdje su i tolika naša braća i sestre iz drage nam Bosne, koji su kroz stoljeća svoj dom pronašli upravo u župama našega dekanata, bježeći pred vihorom ratova, nemira, siromaštva i oskudice, gradeći svoj život u ovoj našoj 'žitnici Hrvatske'. Danas su ovdje vrijedni ljudi, koji se posla ne boje, i nemaju se razloga stidjeti pred ikim, jer ono što su stjecali bilo je svojim žuljavim rukama i znojem svoga lica.“

Dekan Filipović podsjetio je kako su ti isti ljudi trpjeli i patili: „Trpio je ovaj mali, skromni čovjek sramotnu privatizaciju dok su propadale mnoge tvornice i tvrtke koje su hranile mnoge obitelji ovoga kraja: „Županjska banka“, a s njome i ŽIK „Zora“, „Posavina“, „Slavonija“, „Šećerana“, „Đuro Đaković“… Propadala su gospodarstva, gasila se obiteljska gazdinstva. Trpio je i ginuo ovaj mali čovjek braneći svoje u Domovinskom ratu, punih 1400 dana stalne opće opasnosti. Danas trpi neke druge patnje: brani se od poplava, bori se s nezaposlenošću, oskudicama, visokim ratama kredita i ovrhama, žalosnom državnom politikom koja kao da hoće uništiti ovaj dio drage nam i lijepe domovine. Nažalost, toliki danas svoj dom napuštaju teška srca i odlaze u druge zemlje, ondje svijaju svoja obiteljska gnijezda tražeći pristojan život, život dostojan čovjeka.“

Na kraju govora dekan je poručio nadbiskupu: „Želimo moliti s Vama i za Vas, za ovaj vjerni puk koji se danas predaje u Božje ruke, ištući Njegovu zaštitu i blagoslov. Želimo moliti za naše obitelji, patnike i bolesnike, stare i mlade, nezaposlene i siromašne, raseljene i zaboravljene; za tolike starce i starice, udovce i udovice.“

Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup je pozdravio okupljene vjernike: „Dobro došli draga braćo i sestre iz župa Županjskoga dekanata u svoju katedralu, koja je radosna što o 150. obljetnici početka svoje gradnje ima mogućnost u okviru Jubileja milosrđa otvoriti vam svoja vrata milosrđa.“ Pozdrav je uputio i svim svećenicima te ovom prigodom čestitao zlatni svećenički jubilej preč. Ivanu Varoščiću, župniku Župe svetog Ivana Kristitelja u Županji.

U svojoj homiliji nadbiskup je govorio o Božjem milosrđu. „Milosrđe ne znači da nema grijeha niti Božjega suda, nego potvrđuje da postoji Božji sud, te potvrđuje ozbiljnost njegova suda. Milosrđe postoji baš zato jer postoji Božji sud. I danas smo ovdje u našoj prvostolnici u Đakovu te prolazimo kroz njezina vrata milosrđa, vrata Isusova srca – spora na srdžbu i puna dobrote, zahvalni na ljepoti i veličini dara Božjega milosrđa. Jer samo kroz milosrđe i milost možemo biti oslobođeni od grijeha i izliječeni od njegovih posljedica. Samo se zbog milosrđa možemo nadati ulasku u Božju slavu“, rekao je među ostalim nadbiskup.

Osvrnuvši se na odlomak Evanđelja toga dana, koji govori o ukazanju uskrsloga Isusa sedmorici apostola te Petrovoj ispovijedi ljubavi prema Isusu, nadbiskup ističe: „Tu je – u Božjoj ljubavi - uvod u milosrđe. Poniženim, obeščašćenim apostolima, koji se zbog svoje slabosti i zatajenja osjećaju odbačeno, Isus sprema blagoslov i duboko iskustvo milosrđa. Govor o Božjem milosrđu mogao bi sugerirati kao da je grijeh nevažan u Božjim očima. No to nije istina. Bog nije nekakva naivna dobričina, kojoj grijeh nije odveć važan, pa bi njegovo milosrđe bilo čin nježnosti i sljepoće kojoj nedostaje osjećaj za stvarnost te za posljedice grijeha. Iz današnjeg evanđeoskog odlomka je jasno da se apostoli kaju zbog svojega zatajenja. A milosrđe i ljubav koju im pokazuje uskrsli Isus je Božji odgovor na kajanje apostola, svjesnih svojega grijeha te raskajanih zbog njega. Crkva, zato, uvijek s pravom podsjeća da ne možemo proglašavati nevažnim ili čak dobrim ono što je zlo u Božjim očima, nego da je potrebno kajanje i obraćenje. Potreban je susret s istinom, sa zlom kojega nosimo u sebi, s grijehom kojega smo počinili.“

Nadbiskup dodaje kako se unatoč tomu Boga ipak ne treba bojati, jer dok Crkva upozorava na grešnost čovjeka i na ozbiljnost grijeha, ona poziva i na obraćenje te na iskreno kajanje koje omogućuje da nas Bog ozdravi svojom ljubavlju, praštanjem i milosrđem: „Samim tim što suvremeni čovjek šuti o grijehu, zašutio je i o istinskoj veličanstvenosti milosrđa, o zadivljujućem daru Bože ljubavi i praštanja.“

Na kraju homilije nadbiskup je okupljenim vjernicima županjskoga kraja rekao kako je početkom godine s mons. Ćurićem pohodio svih šest župa ovoga dekanata na kanonskim vizitacijama, te su ondje ponovno mogli doživjeti i iskusiti njihovu ljubav prema Isusu, odanost Crkvi i zauzetost u župnim zajednicama, ali i uočiti brojne poteškoće s kojima su suočeni: s teškom gospodarskom situacijom, besperspektivnošću mladih koji su prisiljeni radno mjesto tražiti i u inozemstvu. „Znajte da bismo željeli biti i vaš glas u hrvatskoj javnosti te zagovornici vaših potreba“, poručio je nadbiskup.

U prikaznoj procesiji sudjelovao je velik broj hodočasnika odjeven u narodno ruho ovoga kraja, a osim euharistijskih darova prineseni su darovi koji simboliziraju povijest i kulturno-gospodarske prilike ovoga kraja. U znak sjećanja na ovaj događaj nadbiskup je na kraju misnog slavlja svim župnicima darovao sliku đakovačke prvostolnice. Nakon misnog slavlja pred katedralom su zasvirali tamburaši, a hodočasnici odjeveni u narodne nošnje zaplesali su slavonsko kolo.

A. Banović

 

 

divider