ĐAKOVO (TU) – Oko osam stotina vjernika Baranjskog dekanata sudjelovalo je u nedjelju 6. ožujka na Velikom jubilejskom hodočašću u đakovačku prvostolnicu sv. Petra. Predvođeni dekanom Baranjskog dekanata preč. Krunoslavom Karasom, biskupskim vikarom za vjernike Mađare, župnikom u Batini i Zmajevcu preč. Gergelyjem Beerom te ostalim svećenicima baranjskih župa, vjernici su se okupili pred katedralom, gdje su ih dočekali kanonici mons. Ivan Ćurić, generalni vikar, te mons. Luka Strgar.

Mons. Ćurić predvodio je kratki obred, zazvavši zaštitnike Nadbiskupije i baranjskih župa te okupljene poškropio blagoslovljenom vodom, nakon čega su vjernici u molitvi i pjesmi prolazili kroz Vrata milosrđa đakovačke prvostolnice. Uslijedila je pobožnost Božjem milosrđu, koja je među ostalim sadržavala krunicu Božjem milosrđu i zajedničku Molitvu pape Franje za Jubilej milosrđa, a brojni vjernici pristupili su sakramentu pomirenja.

Vrhunac susreta bilo je svečano euharistijsko slavlje, koje je u zajedništvu sa svećenicima Dekanata, generalnim vikarom mons. Ćurićem te nadbiskupom u miru mons. Marinom Srakićem predvodio nadbiskup metropolit đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić.

Prije nego je započela euharistija, pozdravnu riječ uputio je dekan Krunoslav Karas, istaknuvši da su vjernici Baranjskog dekanata ovoga dana stigli u prvostolnu crkvu sv. Petra, majku svih crkava Nadbiskupije, spomenuvši se 150. godišnjice početka njezine gradnje. „Ona nas podsjeća i na našu neraskidivu vezu s Vama, Oče nadbiskupe, koji ste prvi učitelj vjere i pastir ove žive Crkve. Kako nam to u 2. stoljeću svjedoči Ignacije Antiohijski, prvi su se kršćani okupljali u svojim katedralama u zajedništvu s biskupom kako bi slavili nedjeljnu euharistiju. Danas se i mi ovim hodočašćem i euharistijom vraćamo na te izvore naše vjere i kršćanskoga zajedništva“, rekao je preč. Karas.

Pozdravljajući nadbiskupe te promišljajući o Baranjskom dekanatu, dekan je podsjetio na Korizmenu poslanicu slavonskih biskupa, u kojoj se Slavonija, Baranja i Srijem spominju kao krajevi koji danas postaju sve siromašniji, ako ne i najsiromašniji dijelovi Hrvatske te je naglasio: „Ove riječi posebno se, rekao bih, odnose na Baranju. Svakim danom svjedoci smo sve veće nezaposlenosti i iseljavanja mladih i sve više postajemo narod koji sjedi u tmini i obitava kraj smrti. No, danas smo ovdje s Vama, noseći u srcu bogoslovne kreposti vjere, nade i ljubavi, s vjerom u Gospodina, njegovu dobrotu i milosrđe, s nadom da dok se u Njega uzdamo nije sve izgubljeno i snagom njegove ljubavi koja, kako govori Knjiga Otkrivenja, sve čini novo.“

Izričući dobrodošlicu Baranjcima, nadbiskup Hranić je na početku istaknuo kako širom otvorena vrata katedrale kroz koja su prošli vjernici simboliziraju raširene ruke Dobroga nebeskoga Oca koji čeka ljubavlju i praštanjem, koji ih grli i prima kao svoje ljubljene sinove i kćeri, na ruke koje grle s križa i vode u Očev zagrljaj.

U svojoj homiliji nadbiskup je tumačio odlomak Lukina Evanđelja o dobrom ocu i dvojici sinova, u kojemu Isus svojom pričom carinicima i grešnicima otvara novu mogućnost - ne osuđuje ih, ne prikazuje im Boga kao uvrijeđenog i srditog, već kao dobrog i milosrdnog oca, koji ih čeka raširenih ruku, pun ljubavi i praštanja. Sugerira im mogući novi život i povratak u kuću očevu, pokazuje da im pripada sve kada dopuste da otac bude otac. No, kad odbacuju Boga Oca, sami sebe srozavaju na razinu prosjaka, lišenih svega.

„Otac nas želi ne kao sluge, nego kao svoje sinove. Zajedništvo s Ocem, s Bogom, nije ropstvo. Ono što činimo ne trebamo izvršavati kao puku dužnost i zakon, kao sluge - kao što je to činio stariji sin, nego s ljubavlju i sviješću da smo očevi sinovi. A sinovi imaju veću odgovornost od slugu i najamnika. Sin je baštinik. Sin jednom mora postati otac. I zato se mora početi ponašati kao otac!“ istaknuo je nadbiskup, te dodao kako dva sina ukazuju na dva različita puta odlaženja od Boga, ali i dva puta povratka k Bogu, dobrom i milosrdnom Ocu.

„Zato ste danas došli ovamo u Đakovo, proći kroz Vrata milosrđa naše katedrale o 150. obljetnici početka njezine izgradnje slavi Božjoj, jedinstvu Crkava, te slogi i ljubavi našega naroda, u okviru Jubileja milosrđa što ga je u čitavoj Crkvi proglasio papa Franjo. Jubilej Božjega milosrđa podsjeća nas na Očevu strpljivost, ljubav i milosrđe prema nama, te na potrebu, štoviše na obvezu da budemo slični Ocu; milosrdni kao Otac. I mi, poput mlađeg sina, želimo 'doći k sebi', vratiti se svome kršćanskom i katoličkom identitetu i zato smo spremni dopustiti ocu da bude otac, odnosno nebeskom Ocu da on bude Bog; prihvatiti da smo svi mi Očevi sinovi, od kojih niti jedan nije idealan, nego su obojica grešna, ali ih otac, unatoč njihovih grijeha, lutanja, tvrdoće srca i slabosti, ljubi obojicu; te smo spremni obratiti se“, istaknuo je nadbiskup.

Podsjetivši na trpljenje Baranjaca nakon što je cijela Baranja na početku Domovinskoga rata bila okupirana, nadbiskup je kazao kako je po završetku mirne reintegracije 1997. godine započela obnova porušenih i opljačkanih kuća i crkava, ali i novi križni put Baranjaca. „Nisu vas dočekala ranija radna mjesta, a ne otvaraju se niti nova te su brojni među vama godinama nezaposleni. Jedva preživljavate. Žalosno je gledati kako i poslije privatizacije 'Belja' Baranja ostaje područjem tek primarne poljoprivredne proizvodnje, bez prerađivačke poljoprivredne industrije - jednom od najsiromašnijih regija Hrvatske, i kako vi Baranjci, posebno vaša mladost i mlađe obitelji, egzistencijalno ugroženi hrpimice odlazite ne samo u druge dijelove Hrvatske, nego i u inozemstvo. S predratnih 30-ak tisuća katolika, pali ste na 18.000 katolika poslije Domovinskog rata, a veliko je pitanje ima li Baranja danas 15.000 tisuća katolika“, ukazao je nadbiskup te, izrazivši svoju blizinu i solidarnost, poručio Baranjcima kako Crkva đakovačko-osječka suosjeća s njima, želi snažiti njihov glas u hrvatskoj javnosti i biti zagovornicom njihovih potreba. Zaključio je molitvom: „Bože, dobri i milosrdni Oče, pogledaj i svojom milosrdnom ljubavlju zaštiti i osnaži našu dragu Baranju i sve naše drage Baranjce.“

U prikaznoj procesiji osim euharistijskih darova prineseno je raspelo iz župne crkve u Dardi, oštećeno u Domovinskom ratu, potom fotografija svih župnih crkava Baranjskog dekanata, baranjsko vino i domaći kruh. Na kraju misnog slavlja nadbiskup je svim župnicima darovao sliku đakovačke prvostolnice, kao znak sjećanja na ovaj događaj te uputio zahvalu svima koji su dali svoj doprinos da vjernici Baranjskog dekanata u ovako lijepom broju pristupe svome Jubilejskom hodočašću. Također, nadbiskup je iskoristio priliku čestitati nadbiskupu u miru Marinu Srakiću 56. obljetnicu svećeničkoga ređenja (6. ožujka 1960.), čemu su se velikim pljeskom pridružile stotine okupljenih vjernika. Liturgijsko slavlje animirao je zbor župe Bilje, uz koji su se priključili brojni vjernici ostalih župa Dekanata. A. Banović

 

 

divider