ĐAKOVO (TU) - Đakovačka prvostolnica bila je u nedjelju 28. veljače prepuna vjernika Slavonskobrodskog dekanata, koji su svojim jubilejskim hodočašćem živo potvrdili milosne veze crkvenog zajedništva i solidarnosti, zajedništva s Bogom i međusobnoga zajedništva u Kristu. Gotovo dvije tisuće hodočasnika, koji su došli s 33 autobusa i brojnim osobnim automobilima, sa svojim župnicima, redovnicima i redovnicama, dočekali su kanonici Prvostolnoga kaptola mons. Ivan Ćurić, generalni vikar, te mons. Luka Strgar, katedralni ceremonijar.

Nakon započetoga pjevanja jubilejskoga himna, mons. Ćurić je predvodio kratki obred prije prolaza vjernika kroz Vrata milosrđa prvostolne crkve, te nakon zaziva zaštitnika Nadbiskupije i brodskih župa, a u spomen krštenja, nazočne poškropio blagoslovljenom vodom. Poput dvanaest apostola ulazili su pobožno kroz Sveta vrata vjernici dvanaest brodskih župa uz pjevanje jubilejskoga himna. Dirljivo je bilo promatrati ih u dugoj procesiji, predvođene svojim pastirima, ministrantima i pjevačima, vjeroučiteljima i animatorima kateheze, te ostalim zauzetim vjernicima.

Pjevači Župe Gospe Brze Pomoći animirali su potom pobožnost Božjem milosrđu uz prigodne meditativne tekstove, koje je čitao mons. Ćurić. Oni su bili svojevrsna priprava vjernika za sakrament pomirenja, kojem je lijep broj pristupio, a na raspolaganju su bili svećenici središnjih nadbiskupijskih ustanova. Mnogi su se prethodno ispovijedali u svojim župama.

  

Svečano euharistijsko slavlje, uz sve svećenike Slavonskobrodskoga dekanata, rimokatoličke i grkokatoličke, na čelu s dekanom Ivanom Lenićem, župnikom i upraviteljem Župe i Svetišta Gospe Brze Pomoći, predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup mons. dr. Đuro Hranić.

U pozdravnoj riječi na početku mise dekan Lenić - predstavljajući stvarnost Slavonskobrodskoga dekanata - istaknuo je kako u svim njegovim pastirima i vjernicima, po daru kršćanske vjere, u ovom korizmenom hodu i življenju Godine milosrđa Očeva neizmjerna ljubav, očitovana u njegovu Sinu Isusu Kristu, budi iskrenu raskajanost, skrušenost i otvorenost obraćenju života. „Dolazimo ovoga Dana Gospodnjega s višestrukim osjećajima kao hodočasnici-proštenjari u našu prvostolnu crkvu sv. Petra ovdje u Đakovu; dolazimo na ovo jubilejsko hodočašće – prošavši kroz Vrata milosrđa - sa stvarnošću svoga nestalnoga zemaljskoga života, često sličnoga baš Petrovom, kao pojedinci i zajednica Crkve u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji koja živi u Slavonskobrodskom dekanatu, s pouzdanjem u otvorenost Očeva milosrdnoga srca, u njegove raširene ruke svima nama i zagrljaj u koji nas privlači, a što ne prestaje otajstveno, ali i tako konkretno pokazivati po vječnom suputniku nas ljudi - svom Sinu Isusu Kristu, Dobrom Pastiru, koji nas doziva, traži, nosi na ramenima, okuplja, krijepi i vodi u Očev dom.

S tom vjerom, čas čvrstom, čas kušanom izazovima današnjice, želimo – pod svodovima ovoga velebnoga hrama - simbola žive Crkve đakovačko-osječke, čije se 150. obljetnice početka izgradnje ove godine spominjemo - biti ponizni molitelji, prosci Očeva milosrđa, potrebnoga za sve nas u našem kršćanskom gradu, u kojem ispovijedamo svoga raspetoga i uskrsloga Gospodina, trudimo se davati svjedočanstvo za njega i snagom primljenoga milosrđa nositi isto jedni drugima, svjesni da smo ga svi – i oni koje Providnost stavlja na naše putove - itekako potrebni u rastućoj ravnodušnosti i hladnoći koja uzima maha u našem društvu, ali i tako velikoj težnji svih nas za usavršavanjem u ljubavi, za rastom u svetosti života…“, rekao je među ostalim dekan Lenić. Istaknuo je i neke probleme, koje prolaze vjernici i stanovnici brodskoga kraja, te potrebu veće i sustavnije osjetljivosti za njih na svim razinama.

Zahvalivši nadbiskupu što suosjeća s bremenitostima života brodskog kraja, zamolio je nadbiskupa da ga i dalje nosi u svome srcu i razumije njegovu dušu, te mu čestitao 55 godina života i 15 godina biskupske službe koje napunja ove godine, a jedna od vjernica mu je predala košaru sa cvijećem.

Već uvodna riječ nadbiskupa Đure posvjedočila je njegovu radost. Osvrćući se na nedjeljno Evanđelje, nadbiskup je u svojoj homiliji naglasio kako su Isusovi sugovornici izokrenuli njegove riječi, te umjesto da se suoče s problematikom događaja, da uoče kako društvena pravda ne može počivati na nasilju, oni zlo i krivnju za nasilje pripisuju i tovare na leđa samih žrtava namećući im duboki osjećaj krivnje. „Isus odbacuje uvjerenje da Bog okrutno kažnjava ljude zbog njihovih grijeha. Žalostan je zbog potpunog izokretanja stvari i sasvim krivog poimanja Boga, te navedene događaje koristi da izraelski narod upozori na potrebu obraćenja“, ustvrdio je nadbiskup upozorivši da se to i danas događa kada se zlo pripisuje Bogu umjesto da kao ljudi preuzmemo osobnu odgovornost za svoje neispravne postupke.

„Takvi pristupi prožeti individualizmom, pragmatizmom, konzumerizmom žele dokinuti važnost milosrđa, solidarnosti među nama ljudima, važnost dobrote te ulogu milosrdnog Samaritanca, sustava zaštite i socijalne pomoći u životu čovjeka i društva. Isus poručuje da Bog ne kažnjava nas ljude radi naših grijeha, nego se mi grijehom odmećemo od Boga, proglašavamo sebe Bogom i unosimo nered u svijet. Ne obratimo li se, nastavljamo spiralu zla i zlo pripisujemo Bogu umjesto da prihvatimo svoju odgovornost, jer svojim grešnim činima nanosilo zlo jedni drugima“, naglasio je nadbiskup. Pojasnio je da nas takvi događaji trebaju vratiti Bogu, izvornom biblijskom i evanđeoskom shvaćanju Boga, da u trenucima kada je ugrožen čovjek i njegovo dostojanstvo navijeste tko je čovjek u Božjim očima, da navijeste Božju ljubav i milosrđe, pozovu na obraćenje, te usvajanje Božje i evanđeoske logike, kao i Božjeg odnosa prema stvarnosti kako bi obraćenjem izbjegli još veću propast i rasulo“.

U nastavku je pojasnio da je grijeh po svojoj naravi razara osobu i ima društvene dimenzije, ostavlja posljedice od kojih stradavaju i drugi, nevini ljudi; da zlo nije kazna za grijeh, nego posljedica grijeha. Ukazao je važnost naše ispravne slike o Bogu, „Bogu koji je prisutan među nama, prisutan da bi nas spasio i oslobodio, Bogu koji je milosrdan, na kojega možemo uvijek računati, osloniti se na njega, ranjiv je u svojoj ljubavi prema nama, bogat je milosrđem, pun ljubavi strpljenja i praštanja, sama ljubav i milosrđe, vjeruje čovjeku i uvijek mu daje novu priliku...“

Posvjestio je da nas Jubilej milosrđa kojeg je sazvao papa Franjo podsjeća na Božju strpljivost i ljubav prema nama, na potrebu i obvezu da mu budemo slični, dopustimo Bogu da bude Bog te se obratimo kako bi prema drugima po svojoj ljubavi i milosrđu bili Bogu slični.

„Ta želja i spremnost dovele su vas danas u Đakova da biste kroz Vrata milosrđa ušli u ovu prvostolnicu, da biste zadobili oproštenje za svoje osobne grijehe i njihove posljedice koje pogađaju druge ljude. Došli ste ovdje da bismo obnovili milosne veze našega crkvenog zajedništva i solidarnosti, zajedništva s Bogom i veze našega međusobnoga crkvenoga zajedništva“, rekao je nadbiskup Hranić zahvalivši svećenicima, što su animirali vjernike da su došli u tako velikom broju, te tako potvrdili da je Slavonski Brod uistinu kršćanski grad. Iskazao je svoju radost da su im se pridružili i vjernici istočnog obreda na čelu sa svojim župnikom. Na kraju je pojasnio važnost katedrale, koja kao „majka svih crkava“, kao biskupova crkva objedinjuje i simbolizira čitavu biskupijsku zajednicu, koja je sa svojim biskupom povezana sa sveopćom Katoličkom Crkvom i Papom - Petrom naših dana.

„Jedna smo Božja obitelj, kojoj na srcu leže iste vrijednosti, nadahnjuje isti Duh Sveti, želimo živjeti i promicati iste ideale. Crkvu izgrađujemo svi zajedno po sakramentima ženidbe i svetoga reda. Posvješćujemo si danas da imamo isto poslanje koje ostvarujemo na različitim mjestima i službama. U svojoj krhkosti molimo danas da nas Bog dotakne svojom dobrotom, ljubavlju i milosrđem, da nas Duh Sveti preporodi, da nas obnovi, ujedini, da do kraja budemo jedno. Grad Slavonski Brod je to znao dokazati tijekom Domovinskog rata i dokazuje danas primajući tolike izbjeglice, pokazujući osjećaj za drugoga čovjeka. Neka nam ova vremena budu poticaj i izazov da budemo još vjerniji Kristu, svom vlastitom identitetu te obnovljeni, kršćanskom hrabrošću i odgovornošću suočavamo sa svim izazovima i problemima koje nam donosi život“, poručio je na kraju nadbiskup Hranić.

Cijelim misnim slavljem je odjekivala jednodušna molitva i pjesma vjerničkoga mnoštva, a misna čitanja, molitvu vjernika, te molitvu pape Franje za Godinu milosrđa čitali su vjernici pojedinih brodskih župa. Pjevanje prisutnih je animiralo preko 150 pjevača brodskih župa. Dojmljiva je bila slika većega broja ministranata, koji su činili i pontifikalnu asistenciju. U znak sjećanja na taj veliki događaj nadbiskup je svakom župniku i predstavniku Franjevačkoga samostana darovao umjetničku sliku đakovačke prvostolnice za župna, odnosno samostansko sjedište. B. Lukačević

divider